Nova era hrvatskog sudstva

MLADI AMERIČKI STRUČNJAK DRAŽEN  KOMARICA DOVRŠIO JE PROJEKT SUDAČKA MREŽA KOJOM ĆE SE RIJEŠITI ZAGUŠENOST HRVATSKIH SUDOVA

ncional_26.06.2001._Page_1.jpg
U utorak, 26.lipnja nevladina udruga Sudačka mreža predstavlja hrvatskoj javnosti riješenje informatizacije hrvatskog pravosuđa.Riječ je o izvanrednom projektu koji će iznimno kvalitetno pridonijeti  riješavanju problema neučinkovitosti pravosuđa u Hrvatskoj, što je trenutačno jedan od najozbiljnijh hrvatskih društvenih problema.Mnogo podataka, zakona, primjera iz sudske prakse, ali i građanima korisnih informacija o radu sudova, njihovoj mjerodavnosti, poželjnom ponašanju na sudu i radnom vremenu nalazi se pohranjeno  u projektu Sudačka mreža nazvano po imenu udruge.U situaciji u kojoj se na još mnogo hrvaatskih sudova koriste mehanički pisaći strojevi, dovršenje ovog monumentalnog projekta u Hrvatskoj se činilo gotovo nestvarnim.Njegova finalizacija još je čudesnija, uzme li se u obzir činjenica da je Sudačka mreža bez ikakve strane konzultativne pomoći osmislila mala grupa talentiranih hrvatskih budućih pravnih stručnjaka, predvođeni sa Fulbrightovim stipendistom Draženom Komaricom.Premda projekt tek treba zaživjeti, odziv pravnih stručnjaka koji su pomogli u njegovoj realizaciji bio je fantastičan.U uspostavi Sudačke mreže sudjelovalo je mnogo hrvatskih sudaca, odvijetnikai drugih pravnih savjetnika, a u pravosudnim krugovima projekt je već postao vodeća tema internih rasprava, ali i kohezni element koji mnoge suce željne dokazivanja i stručne afirmacije već  okupio u nastojanjima da pridonesu što bržem i brojnijem korištenju sudačke mreže u praksi.Premda je teško opisati kakva sve kvalitetna riješenja Sudačka mreža nudi već je u ovo trenutku ona je pokazala da u hrvatskom pravosuđu postoje potencijali koji su dugo čekali samo malo konstrutivnog ozračja da bi se aktivirali u podizanju kvalitete njegova rada.Konkretno , riječ je o projektu koji bi trebao višestruko ubrzati riješavanje nagomilanih pravnih predmeta , pomoći komunikaciji između hrvatskih  sudaca te podići kvalitetu i konzistentnost njihova rada.

ULASKOM NA SUDAČKU MREŽU SUCI MOGU POGLEDATI KAKO SU NJIHOVI KOLEGE SUDILI U SPOROVIMA, KAKO SU ISPITIVANI SUDIONICI U POSTUPKU I TAKO UBRZATI I POBOLJŠATI..

Draže Komarica, voditelj skupine studenata koja je osmislila i u funkcionalnu fazu postavila sudačku mrežu, mladić je podrijeklom iz Zagreba, koji uz hrvatsko ima i američko državljanstvo, a sa roditeljima živi  u Americi otkako mu je godina i pol dana.

FULBRIGHTOW STIPENDIST

Na američkom Rutgers Universityju završio je studij političkih znanosti iz područja međunarodne političke ekonomije, a diplomirao je s temom posvećenom funkcijoniranju hrvatskih sudpova u poratnom  razdoblju.Tako je 1994. Komarrica istraživao probleme u radu Općinskog suda u Zagrebu i u dnevnom tisku objavio članak  sa tom temom pod nazivom Sud kao muzej tehničkih starina.U travnju 1995.g. USAID-u je iznio prijedlog informatizacije Općinskog suda  u Zagrebu, a dvije je godine nakon diplomiranja dobioFulbrightovu stipendiju  za istraživanje funkcijoniranja hrvatskih sudova nakon domovinskog rata.Nakon toga održao je nekoliko predavanja američkim diplomatima  koji su se spremali na misije u Hrvatsku i BiH na Foreign Service institutu pri američkom state dipartmentu. U tim predavanjima objašnjavao im je kako pravosuđe može pridonijeti stabilnosti hrvatske države. On je zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji dulje boravio u Hrvatskoj i po mjesec dana živio u Vukovaru, Vinkovcima, Belom manastiru, Glini, Gospiću, Kninu i Osijeku.Jednomjesećni boravak u svakom od tih gradova iskoristi je kako bi što bolje upoznao probleme s kojima se suci u svom radu susreću. Na sudovima je boravio kao pripravnik, što mu je omogućilo Ministarstvo pravosuđa, i mnogo je razgovarao sa sucima. Nakon tih razgovara, Komarici je palo na um stvaranja sudačke mreže. Ideja je cijelog projekta bila je da sucima omogući kvalitetan i brz uvid u način rada drugih sudava i sudaca, te da tako ubrzaju rad. To smo naumili napraviti uz pomoć Interneta. Povezujući se na našu web stranicu, suci iz Dubrovnika, Osijeka, s Korčule ili bilo kojeg mjesta u Hrvatskoj mogu u trenu pronaći sve što bi im moglo pomoći u radu, kaže Komarica. Ulaskom na sudačku mrežu suci mogu pogledati kako su njihove kolege sudili u pojedinim sporovima iz svih grana prava. Primjerice, mogu vidjeti kako je presuđeno u slučaju ubojstva s predumišljajem, te kako su ispitani sudionici u postupku. Osim toga, mogu vidjeti sve žalbe, odluke koje su predmetima donesene nakon podnošenja žalbi, ali i odluke vrhovnog suda pa čak i Europskog suda za ljudska prava u slučajevima koji dospiju do te razine. Suci vrlo brzo mogu vidjeti  kakva je sudska praksa u određenim predmetima, zakone koje se također nalaze na mreži, a putem elektronske pošte međusobno komunicirati ali i konzultirati se o svim problemima ili nedoumicama. Sve to omogućit će sucima da u procesu donošenja odluka budu sigurniji, te da već unaprijed znaju kako su pojedine odluke prošle u drugostupanjskom postupku i na Vrhovnom sudu, priča Komarica.

PODACI ZA JAVNOST  

Sudačka mreža sadrži i poseban dio posvećen javnosti. Iz njega se vrlo lako može doznati koji je sud nadležan na kojem području Hrvatske. Primjerice, u pretraživač se može upisati ime nekog sela u Slavoniji i za nekoliko sekundi  sudačka mreža pokazat će koji sud nadležan je za riješavanje sporova na tom području. Na sudačkoj mreži mogu se doznati i pojedinosti o radu svakog suda: rano vrijeme pisarnice, uredovno vrijeme, stanke u radu, neka pravila o očekivanom ponašanju stranaka na sudu, može se vidjeti čak i resspored prostorija na tlocrtu sudova, a trnutno se izrađuje i baz a podataka vezana  uz sudske troškove, cijene biljega...Na sudačkoj mreži mogu se pronaći podaci o nekolicini sudova, koji se vrlo brzo mogu nadopuniti podacima o drugim sudovima. U izradi sudačke mreže sudjelovalo je dvanaest studenata završnih godina pravnog fakulteta, koje su koji su kontrolirali suci i drugi pravni stručnjaci. Njima je rad na tom projektu višestruko koristio, jer je projekt upravo temeljem na primjerima iz prakse, koji u puno slučajeva nemaju puno veze sa teorijom, kaže Komarica. Posebno je važno napomenuti  da se na mreži nalaze potpuna obrazloženja presuda. To sucima posebno pomaže, jer im izravno pokazuje kako je, primjerice u nekom predmetu okrivljenik ili pak kako su izvođeni ključni dokazi. U sudačkoj mreži suci mogu komentirati svaku presudu, te tako vidjeti moze li neka presuda i u istim slučajevima, ali na drugom zemljopisnom području. Primjerice, to sucima iz Osijeka omogućava koliku je naknadu za slomljenu ruku u prometnoj nesreći dosudio njihov kolega u Splitu i tako se usklade kako bi se izbjeglo da ti iznosi previše variraju. Usto, ako se neko odluči za donošenje bitno drugačije presude od onih koje u praksi prevladavaju, taj sudac zna kako će kvalitetnije obrazložiti njeno ponašanje i objasniti  zašto se unatoč prevladavajućoj praksi odlučio za na drugačije riješenje. Sve to pridonijeti će višoj kvaliteti suđenja, konzistentnosti rada i boljoj komunikaciji, kaže Dražen Komarica. Jedno od zanimljivih riješenja i prijedloga koje nudi sudačka mreža jest i uvođenje formata podneska. Konkretno, tužba se može sastaviti i na salveti i sudovi je moraju prihvatiti. Sudačka mreža razradila je prijedlog univerzalnog podneska koji bi sucima uveliko olakšao i ubrzao neke dijelova posla. Primjerice, predlaže se uvođenje boje za određeni tip podneska, tako da bi tužba imala crveni rub, a odgovor na tužbu plavi. Razvrstavanje takvih podnesaka olakšalo bi i ubrzalo dio pravničkog posla.

AMERIČKA I KANADSKA POMOĆ  

Uz sve navedeno, posebno je zanimljivo da se u praksi često događalo da suci  kažu da neki predmet dulje stoji, jer još nije nije sazrio. To znači da sudac nezna kako bi odlučio u nekom predmetu, jer  se u praksi s njom još nije susreo i boji se donijeti odluku koja bi mu u slučaju ukidanja na višoj instituciji mogla narušitiosobnu statistiku i unazaditi karijeru, te ga zato drži po strani i riješava lakše predmete  radi poboljšanja norme riješenih predmeta. I ti slučajevinestat će primjenom prednosti koje nudi sudačka mreža, tvrdi Dražen Komarica. Prilikom stvaranja  ekipa koja je u njoj radila suočila se sa mnogim problemima. Na početku projekta velik problem bio i sam unos podataka, jer su se studenti koji su na njemu radili i sami upoznavali s informatikom. Način dolaska do podataka  također je bio problem. Mnogo truda iziskivalo je precizno određivanje koje selo pripada kojoj općini. To smo riješili uz pomoć Hrvatske pošte i Ureda za statistiku, čiji podaci se također nisu uvijek podudarali, kaže Komarica. Sudačku mrežu počela je financirati američka odvijetnička komora ABA/CEELI, ali je projekt ubrzo ostao bez sredstava. Unatoč tomu ekipa je nastavila raditi, volontirajući uz veliku pomoć sudaca s više sudova iz različitih gradova. Dovršenje projekta u ovom obliku omogućili su kanadsko i američko veleposlanstvo. Projekt je sigurno vrijedniji od cijene njegove izrade. Kad se zbroje svi troškovi i od  njega oduzmu oni dijelovi projekta koji su rađeni volonterski , projekt ukupno vrijedi oko 345 tisuća dolara, a izrađen je za samo 80 tisuća dolara. Svi sudionici na projektu uglavnom su volontirali, osim informatičara, čije smo usluge plačali 60 posto jeftinije. Reakcije sudaca vrlo su ohrabrujuće. Zovu nas iz cijele Hrvatske i žele se priključiti korištenju sudačke mreže. Važno je napomenuti da nositelji projekta otvaranje sudačke mreže prema širem krugu korisnika žele pomno uskladiti sa Ministarstvom pravosuđa. U prvoj fazi temeljni dio sudačke mreže bio bi dostupan samo sucima, a tek bi se potom odlučivalo kad će njeno korištenje omogućiti odvijetnicima i drugim pravnim stručnjacima.    
                                                                                      

DAR SA NEBA

Članovi ekipe koja je izradila sudačku mrežu ističu kako su oni nevladina i neprofitna udruga, koja još nije iznašla potrebna sredstva za potpunu finalizaciju tog projekta. Projekt  jest funkcionalan, ali za njegovu potpunu implementaciju na nacionalnoj razini država bi morala izdvojiti oko 2 miljuna maraka. Konkretno, troškovi bi obuhvatili potpunu infomartizaciju sudova, pružanje tehničke podrške i obuku.  Jednom kada projekt bude uspostavljen, troškovi ekipe koja bi radila na ažuriranju i održavanju projekta bila bi možda petnaestak tisuća eura. Kompletni troškovi iznose  tek petinu troškova nekih drugih projekata koji se u dijelu sudova provode već dulje vrijeme s rezultatima koji su zasad puno skromniji od ovih koje je postigla sudačka mreža. Vlada zato nebi trebala biti suzdržana prilikom procijene trba li i u kojoj mjeri financiski podržati Sudačku mrežu, jer je ona postignuće koje bi u razvijenim zemljama istaknuli kao tzv. Flagship projekt. U ovom slučaju riječ je o projektu u kojem je hrvatska mladost i hrvatska pamet pokazala da je dorasla i najvećim izazovima, te da je sposobna uspiješno riješiti jedan od najbolnijih problema skojima se aktualna vlast suoćava. Posebno valja napomenuti da je sudačka mreža do funkcionalne faze dovedena tako da na nju nije utrošena i jedna kuna za inače astronomski skupe strane konzultantske usluge. Treba se nadati da će aktualna vlast pokazati spremnost i razumjevanje za projekt  koji bi joj uveliko mogao pripomoći u riješavanju bitnih pravosudnih problema i koji joj je, kao dar, zahvaljujući entuzijazmu nekolicine studenata doslovno pao sa neba. 

Nacional, 26.06.2001.

Pošalji prijatelju
Arhiva >>>
 
 

Naši donatori

postanite donator >>>

Kalendar

Kako vam se sviđa novi WEB?